Kockice su se rasule

Naše male sudbine,
Neizvesne svakodnevne odluke,
Nad gradovima na jugu Evrope
Pada veče i milioni ljudi
Čekaju svoju sutrašnju sudbinu,
Ali slučajnost se gubi
U zakonu velikih brojeva
I novi dan donosi samo kafu i sendvič
Prvu cigaretu i jutarnje novine
Sa uvek istim brojem stranica
Rezervisanim za crnu hroniku.

Voda se sliva niz kaldrmu

Korak po korak
Kao da silazi niz stepenice
Voda se sliva niz kaldrmu
Gazim po plitkim, nasukanim baricama,
Podižem nogavice i puštam
Da se okvase prsti na nogama.
Budi se uspavani život,
Moja dečačka vezanost za vodu.
Takva popodneva sijaju posebnim sjajem
Naročito u starijim delovima grada
Gde još ima kaldrme i gde je voda mitska,
Još uvek jedan od elemaneta.

Devojke na biciklama

Da ih vidi, Pitagora bi bio presrećan,
Mlade i snažne, usklađuju pokrete tela,
Sa pravilnim kružnicama točkova i pedala,
Upoređuju geometrije i dokazuju preciznost
Mladosti, rađanja i prirodnih stihija.

Jabuke na tacni

Naročito uveče,
Nikad na dnevnoj svetlosti,
Jabuke imaju čudan sjaj,
Iskru s dalekih puteva.
Za vreme oblačnih dana,
Pružaju utehu, nude
Studentskim stanovima
Ozbiljnost porodičnog doma
Sorta za sortom, boja za bojom,
Smenjuju se u uglu radnog stola.
Stoje dugo na tacni, mirisne,
Zrele, ali ne još za jelo,
Jer najlepše su one koje dolaze na kraju,
Posle sva četiri godišnja doba.

Poderane pantalone

Mrzim kad posle vođenja ljubavi
Odeš do kupatila stidljivo,
Sakrivajući golotinju.
Volim kad odlaziš ponosno
Kao radnik u pocepanim pantalonama.

Svi slogani naše otadžbine

Kao sedmogodišnjak pobio sam se
Sa jednim starijim dečakom
Imao je jaku vilicu i podsmešljiv pogled.
Navalio sam na njega pesnicama i noktima.
Oborio me je na travu i počeo da udara.
Rvali smo se par minuta
Dok nas jedan prolaznik nije razdvojio.
Otišao sam kući, postiđen, prljav,
Usta su mi bila puna trave,
A majica sva išarana nečitkim prugama:
Kao da su na njoj bili ispisani
Oglasi, reklame, obaveštenja
I svi slogani naše otadžbine.

Peteljke jagoda

Lica devojčica
Upetljana u zelenilo
I dečaci koji im čupaju kose.

Plava šljiva

Kraj raskrsnice kod Zelenog venca
U senci, iza trafike
Porasla je mala divlja šljiva,
Njeno prisustvo tokom dana
Ne primećuje niko.
Ali kad padne noć u ulice opuste
Jasno je da je u dosluhu sa semaforom
Koji reguliše nevidljivi saobraćaj.

Cveće u proleće

Podseća nas da smo bića prirode
Kada u radnu svakodnevicu unese
Polensku kijavicu.
Tada se utvrđeni raspored ruši:
Priroda se bori sa rokovnicima
I neispunjenim normama
Tera nas da ostanemo u kući
Iako je napolju lep radni dan.
Klonimo se bašta i javnih parkova;
Izbegavamo kafiće sa cvetnom dekoracijom;
Gledamo kako naš grad tone u anarhiju:
Na zelenim površinama pomaljaju se cvetovi
Plave, crvene, žute, bele i ljubičaste boje
A izvežbano uho može čuti
Isto toliko različitigh vrsta kijanja.